Čitanje tehničkog lista: šta zaista znače V- i W-klase
Preskoči kroz ovaj članak
Na deklaraciji fasadne boje piše „V1, W3 prema DIN EN 1062-1″. To zvuči kao položen test. Ali nije — riječ je o klasifikaciji, i to takvoj čiji smjer brojanja kod ta dva parametra ide u suprotnim pravcima. Ko to ne zna, čita deklaraciju naopako.
Klasifikacijska norma ne postavlja zahtjev
DIN EN 1062-1 (izdanje 2004-08) je klasifikacijska norma. Ona opisuje raster u koji se svrstavaju premazi za vanjske zidove: sjaj, debljina suhog sloja, veličina zrna, gustoća protoka vodene pare, propusnost vode, premošćivanje pukotina, propusnost CO₂.
Ali nigdje ne kaže koja klasa je potrebna za određeni zid. Oznaka „W3″ zato ne znači „pogodno”, nego samo „izmjereno i klasificirano”.
Ono što se stvarno zahtijeva stoji u drugoj normi: DIN 4108-3, aktuelno izdanje 2024-03. Tek ona povezuje izloženost objekta s brojčanom vrijednošću koja se mora poštovati.
Dvije klase, dva smjera
Gustoća protoka vodene pare V opisuje koliko dobro vlaga izlazi kroz premaz prema vani:
| Klasa | Propusnost | Gustoća protoka | odgovara sd |
|---|---|---|---|
| V1 | visoka | > 150 g/(m²·d) | < 0,14 m |
| V2 | srednja | ≤ 150, > 15 g/(m²·d) | ≥ 0,14, < 1,40 m |
| V3 | niska | ≤ 15 g/(m²·d) | ≥ 1,40 m |
Propusnost vode W opisuje koliko tekuće vode prodire pri kišnom nanosu:
| Klasa | Propusnost | Koeficijent upijanja vode |
|---|---|---|
| W1 | visoka | > 0,5 kg/(m²·h0,5) |
| W2 | srednja | ≤ 0,5, > 0,1 kg/(m²·h0,5) |
| W3 | niska | ≤ 0,1 kg/(m²·h0,5) |
Oba broja klase opisuju isto: visinu propusnosti. Samo što je visoka propusnost vodene pare poželjna, a visoka propusnost vode nije. Otud zamka:
- V1 je najbolja klasa difuzije — zid se dobro suši.
- W1 je najlošija klasa zaštite od kiše — zid upija.
„V1, W1″ dakle nije dvostruka najbolja ocjena, nego premaz koji dobro propušta vlagu — u oba smjera.
Šta zahtijeva DIN 4108-3
Norma svrstava svaki objekat u jednu od tri grupe izloženosti kišnom nanosu, u osnovi prema godišnjoj količini padavina: grupa I ispod 600 mm, grupa II od 600 do 800 mm, grupa III preko 800 mm. Pregledna karta s podacima Njemačke meteorološke službe (Deutscher Wetterdienst) daje polaznu vrijednost.
Dva dodatna pravila se redovno previđaju, iako nadjačavaju kartu:
- Geometrija objekta podiže grupu. Visoke zgrade i objekti na izloženim lokacijama pomjeraju se za jedan stepen naviše, bez obzira na regionalnu klimu.
- U slučaju sumnje vrijedi viša grupa. Norma to izričito navodi: ako grupa iz karte nije jasna, treba pretpostaviti višu vrijednost.
Za grupe II i III norma zahtijeva vodoodbojnu vanjsku žbuku. A „vodoodbojno” je precizno definisano — putem tri vrijednosti istovremeno:
| Parametar | Granična vrijednost |
|---|---|
| Koeficijent upijanja vode w | ≤ 0,5 kg/(m²·h0,5) |
| Difuziono ekvivalentna debljina zračnog sloja sd | ≤ 2,0 m |
| Proizvod w · sd | ≤ 0,2 kg/(m·h0,5) |
Tri vrijednosti su povezane — i to mijenja sve
Ove granične vrijednosti poznate su pod nazivom Künzelovi kriteriji; potiču iz istraživanja iz 1968. na Fraunhoferovom institutu za građevinsku fiziku (Fraunhofer-Institut für Bauphysik) u Holzkirchenu. Naziv opisuje samo porijeklo: to nisu kriteriji pored norme, nego stoje doslovno u njoj. Formulacije poput „doduše ne ispunjava normu, ali ispunjava Künzelove kriterije” nemaju smisla.
Odlučujući je treći kriterij. Proizvod sprječava da se oba pojedinačna granična parametra istovremeno iskoriste do maksimuma:
- Ko u potpunosti iskoristi w = 0,5, smije imati najviše sd = 0,4 m — ne 2,0 m.
- Ko iskoristi sd = 2,0 m, smije imati najviše w = 0,1 — ne 0,5.
Otud prividna kontradiktornost u literaturi, gdje se ponekad čita „sd ≤ 2 m”, a ponekad „sd ≤ 0,4 m”. Oboje je tačno; to su dvije tačke iste krive.
Iza toga stoji logika građevinske fizike koju vrijedi razumjeti: premaz s većim upijanjem vode nije automatski loš — sve dok voda koja je prodrla može brzo ponovno izaći nakon kiše. Ocjenjuje se bilans upijanja i otpuštanja, ne samo upijanje.
Četiri stvari koje deklaracija ne kaže
Metode ispitivanja nisu iste. DIN 4108-3 zahtijeva w prema DIN EN ISO 15148 i sd prema DIN EN ISO 12572. Deklaracije premaza tipično navode w prema DIN EN 1062-3 i sd prema DIN EN ISO 7783. Metode se razlikuju po uzorku, podlozi i trajanju ispitivanja. U praksi se te vrijednosti izjednačavaju — normativno strogo to nije ispravno.
Vrijednost sd zavisi od debljine sloja. Skalira se proporcionalno: dvostruka debljina suhog sloja, dvostruka vrijednost sd. Vrijednost iz deklaracije vrijedi za tamo navedenu ispitanu debljinu sloja. Ko nanosi deblji sloj ili dodaje treći sloj, napušta ispitano stanje — a na staroj fasadi postojeći premazi se svakako dodaju.
Postoje dvije formule za obračun. DIN EN ISO 7783 sadrži dva načina da se iz istog mjerenja izračuna vrijednost sd. Izvještaj o ispitivanju instituta Institut für Lackprüfung Andreas Keiner dokumentuje za isti proizvod 0,227 m po jednoj i 0,421 m po drugoj formuli — faktor 1,9. Kod proizvoda blizu granice V1/V2 od 0,14 m, izbor formule može odlučiti o klasi.
Kriteriji vrijede za sistem, ne za boju. Norma govori o „žbukama i premazima” kao sloju za zaštitu od kiše. Mjerodavno je ono što se nalazi na zidu: žbuka plus premaz plus stari premazi. Premaz koji izolovano postiže w ≤ 0,5 sam po sebi malo govori o cjelokupnom sistemu.
Oprez kod dvije rasprostranjene oznake
„Difuziono otvoren” nije normiran pojam. Ne postoji tehnička definicija. Neki proizvođači nazivaju sd < 1 m difuziono otvorenim, drugi sd < 2 m. Pouzdana je samo V-klasa ili brojčana vrijednost sd uz navod ispitane debljine sloja. Isto vrijedi za „paropropusno”.
Vrlo male vrijednosti sd su šum. Vrijednosti u rasponu od 0,01 m nalaze se u okviru mjerne greške. Ko obrazlaže superiornost sa sd = 0,01 umjesto 0,02 m, argumentuje unutar granica mjerne nesigurnosti.
I upozorenje o izvoru: slobodno dostupna reprodukcija DIN 4108-3 na umwelt-online.de navodi za proizvod w · sd vrijednost „< 2,0″ umjesto ispravne ≤ 0,2 — očigledno pomjereno iz susjedne kolone. Greška iznosi faktor 10 i čini svaku ocjenu zasnovanu na tome bezvrijednom. Stranica se često linkuje na forumima.
Izvori
Tabele klasa za V i W preuzete su iz izvještaja o ispitivanju instituta Institut für Lackprüfung Andreas Keiner GmbH, koji ih doslovno prenosi kao osnovu za klasifikaciju. Podaci o grupama izloženosti i o Tabeli 6 potiču iz punog teksta DIN 4108-3:2018-10. Aktuelno izdanje je 2024-03; objavljene napomene o izmjenama odnose se na metodu periodičnog bilansa i novo poglavlje o temeljnim pločama, ne na poglavlje o kišnom nanosu. Izmjena Tabele 6 je time malo vjerovatna, ali nije provjerena na originalnom tekstu izdanja 2024-03.
Ovdje nisu obrađene klase za sjaj i propusnost CO₂: za obje se brojčane granice nisu mogle potvrditi iz pouzdanog izvora. Bolje praznina nego uvjerljiv broj.